U današnje vrijeme informacijske tehnologije često se pojavljuju politički sporovi tijekom kojih se često koriste posebni pojmovi. No često se događa da svi sudionici u sporovima ne razumiju značenje određenih pojmova, zbog čega se koriste u pogrešnom kontekstu.
Jedna od često korištenih riječi u pogrešnom ili iskrivljenom smislu su “totalitarni” i “autoritarni”. Mnogi se ljudi sjećaju tih riječi iz školskog tečaja povijesti, ali mnogi ne mogu zapamtiti definiciju tih riječi. Zanimljivo je da se te riječi često mogu koristiti kao sinonimi, ali to je pogrešno, jer postoje značajne razlike između totalitarizma i autoritarnosti.
totalitarni režim
Totalitarni režim je posebna vrsta političke orijentacije, kada državastalno vrši pritisak na stanovništvo . Država u ovom slučaju koristi vojsku i policiju kao instrument pritiska. Zbog toga se vladajuća elita miješa u apsolutno sve sfere života i zapravo lišava osobu prava na privatnost, svoje mišljenje. Sve manifestacije slobodnog razmišljanja, a ne slijedeći liniju koju je službeno usvojila država, strogo su kažnjene.
Autoritarni način rada
Autoritarizam je poseban politički režim u kojem šef države (političke elite) dolazi na vlast na vlastitu ruku, bez suglasnosti s većinom stanovništva zemlje. Dolaskom na vlast može biti vojni udar, puč, revolucija.
Čestopojam "autoritarnost" pogrešno se koristi umjesto riječi "autokracija". Ako je autokratija uvijek autoritarnost, tada autoritarnost nije uvijek autokracija. 
Zajedničke značajke
Autoritarni i totalitarni režimi imaju mnogo toga zajedničkog, kao što se može vidjeti u državama iz povijesti 20. stoljeća kao Trećeg Reicha, fašističke Italije, Sovjetskog Saveza (za vrijeme Staljinove vladavine). No često su znakovi tih dvaju načina već bili kombinirani, polje isteka nekog vremena. Dakle, u početku autoritarni režim u SSSR-u, budući da nisu održani izbori. Fašisti u Italiji, nacisti u Njemačkoj i Francoisti u Španjolskoj, došli su na vlast po izboru većine na izborima, čak i ako nisu održani prema svim pravilima.Mogu se identificirati sljedeće zajedničke značajke:
- Moć je koncentrirana u rukama ograničenog kruga ljudi.
- Kao posljedica prve točke, opozicija je odsutna ili slabo izražena.
- S formalnim pravima građana nitko ih ne poštuje.
- Izbori se ne održavaju, niti za vrijeme krivotvorenja. Stanovništvo nema utjecaja ni na domaću ni na vanjsku politiku države.
- Snažna propaganda.
- Vojska i policija nisu pod kontrolom građana.
To znači da se može reći da su totalitarizam i autoritarnost slični, jer nisu demokratski politički režimi.
Razlike
Prva razlika jest spomenuti ono što je već uočljivo u prvim minutama analizepitanje, odnosno razlika u definicijama ovih pojmova. Štoviše, različiti stavovi prema ovim pojmovima u različitim slučajevima. Tako su fašisti u Italiji koristili izraz “totalitarizam” u pozitivnoj boji, au isto vrijeme u zemljama koje nisu podržavale Mussolinija, on je stekao negativno značenje, u kojem je postao ukorijenjen u naše vrijeme. U političkim dokumentima šezdesetih godina prošlog stoljeća, Sjedinjene Države imaju klauzulu u kojoj se navodi da Sjedinjene Države mogu podržati autoritarne režime ako se protive totalitarnim snagama u regiji.
Pod totalitarizmom, isprva je činjenica suosjećanja koju ljudi osjećaju prema moći iznimno važna. To je potpuno nebitno za autoritarne sile, jer će one same odrediti pravo zadržavanja vlasti. Pod totalitarizmomje službena ideologija iznimno važna . Vrlo je pažljivo sastavljen, nakon čega se počinju dijeliti među stanovništvom uz pomoć propagandnog stroja. Autoritarnost ne podrazumijeva prisutnost ideologije, iako je ona često prisutna. Primjerice, vlasti koje kontroliraju vladu vojnim udarom često nemaju određeni ideolog, što se može vidjeti na nedavnim događajima u Egiptu.Pod totalitarizmom postoji ograničenje djelovanja svih političkih snaga koje nisu u koaliciji s vladajućom strankom. To je zbog činjenice da aktivne aktivnosti opozicije mogu dovesti do promjene u tijekuvećina stanovništva zemlje. Pod autoritarizmom djelatnost oporbe nije zabranjena, iako se protiv nje često vrše odmazde.
Totalitarni režim je uvijek legitiman u osobi svjetske zajednice, što je povezano s formalnim legitimitetom dolaska na vlast putem izbora ili drugih političkih poluga utjecaja.Autoritarni režim nikada neće biti priznat od strane zemalja svijeta, jer je državni udar u suprotnosti s osnovnim načelima demokracije.
Različite uloge voditelja . Vođa autoritarnog režima uvijek je karizmatična osobnost i dobar govornik koji može voditi mase. Totalitarni režim nije toliko ovisan o vođi. On može ispuniti značajnu ulogu, ali u isto vrijeme aktivnost vladajuće elite neće postati manje učinkovita nakon njegove ostavke ili smrti.
Tako se može zaključiti da su autoritarni i totalitarni režimi različiti, iako vrlo bliski. Oni također koriste slične metode kako bi zadržali vlast i ugnjetavali veliku većinu građana zemlje.
